U svijetu postoji preko 400 različitih vrsta Aloa, a najpoznatije su Aloe Barbadensis Miller koja je i sinonim za Aloe veru,  Aloe saponaria, Aloe arborescens i Aloe ferox. Biljke roda Aloe se međusobno razlikuju po vrsti stabljike, obliku lista te po dimenzijama, od minijaturnih do golemih. U fitoterapiji se koriste biljke velikih listova, a najčešće se upotrebljavaju Aloe vera i Aloe arborescens. .  Kada govorimo o aloe veri najčešće se misli na  Aloe vera  Barbadensis  Miller.  Aloe vera ima kratku stabiljku iz koje u blizini tla rastu zeleni, mesnati listovi zaštićeni trnjem, koji su žuto-zelene boje.

Riječ je o sukulentu koji je razgranat i čiji listovi rastu iz bilo koje grane.  Pripada porodici ljiljana, a najčešće raste u Africi i na Karibima. Ova biljka nema glavnu stabljiku već stvara bazalnu rozetu listova. Cvate u veljači i proizvodi crvene cvjetove u grozdovima koji rastu duž stabljike. Zadržava tekućinu kako bi preživjela u toplim, sušnim klimatskim uvjetima

Aloe se mogu uzgajati u loncima koji se čuvaju na osunčanoj južnoj ili istočnoj strani prozora. Starijim biljkama godi sunce, a mladim biljkama više odgovara sjena. Najbolje je na dno posude za uzgoj Aloe vere  naslagati sloj kamenja, zatim sloj pijeska i tek onda dodati zemlju. S obzirom da u lišću ima čak 95 posto vode, zbog opasnosti od smrzavanja temperatura nikada ne smije pasti niže od pet stupnjeva celzijusa.  Ako ju zimi unosite u zatvoreni prostor, neka to ne bude topli dnevni boravak, nego predsoblje ili neki hladniji prostor, sa manje svjetla, gdje će udobno prezimiti.

Životni vijek Aloe vere u prosjeku je dvanaest godina, no nakon četiri godine one postižu zrelost te su spremne za branje. Biljke se beru svakih šest do osam tjedana odstranjivanjem tri do četiri krajnja lista biljke.

Aloe vera živi dobro u umjerenim klimama. U Hrvatskoj živi vani na jugu (Dalmacija i Primorje), dok se u unutrašnjosti mora uzgajati u stanu ili u stakleniku, u loncima u rasponu od 8 do 60 cm. Idealna temperatura za Aloe varira između 20 i 24 stupnjeva tijekom dana i između 10 i 14 stupnjeva noću. U zimi temperatura može pasti za 3-4, ali nikad manje od 3 stupnja.  Aloe vera ne podnosi puno vlage, stoga je ne treba zalijevati češće od jednom tjedno. Tijekom zimskih mjeseci kad su svi procesi biljke usporeni, zalijevajte ju jednom mjesečno. Važno je da lonac ima na dnu rupice kroz koje može otjecati višak vode kako korijen ne bi trunuo. Tada biljka daje vrlo razvodnjen gel te postaje vlažna, mlitava i naborana što je znak nepravilnog zalijevanja. Višak vode iz tanjurića stoga redovno odlijevajte.

Tradicionalno se koristi za rane, kožne bolesti te kao laksativ. Dokazano je djelovanje aloje na psorijazu (krema 0,5% tijekom četiri tjedna), a može pomoći i kod opeklina od sunca, ozeblina, zacjeljivanja rana te pelenskog osipa. Ustanovljeno je da gel aloe sadrži preko 240 hranjivih i ljekovitih sastojaka i među njima vitamini A, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folnu kiselinu, više od 20 minerala, zatim magnezij, mangan, cink, bakar,krom, kalcij, kalij i željezo,  kao i 20 vrsta aminokiselina.