Ječam je žitarica iz porodice trava (lat Poaceae) i zauzima peto mjesto u svjetskoj proizvodnji žitarica.

Ječam jari dvoredni se uglavnom koristi kao stočna hrana jer posjeduje visoku hranidbenu vrijednost. Odličan je u zelenom stanju, sam ili u kombinaciji sa stočnim graškom ili grahoricom, a može se sušiti kao sijeno te silirati.

Jari ječam osjetljiviji je na sušu od ozimoga, posebno ako se kasni sa sjetvom. Jari ječam karakterizira relativno kratka vegetacija s intenzivnim rastom. Jari ječam ima iste agrotehničke zahtjeve i zahtijeva istu tehnologiju proizvodnje kao i ozimi ječam, no ipak se razlikuje u nekim dijelovima proizvodnje i agrotehničkim zahvatima.

Najbolji predusjevi kod uzgoja ječma su oni iza okopavina i uljane repice. Treba paziti da nema zaostalih herbicida u tlu od prethodnih kultura. Poznato da je ječam jari na to vrlo osjetljiv i praktično je indikator zaostalih herbicida u tlu. Osobito je to ukoliko se kukuruz sijao u mokulturi, a korišteni su atrazini u punoj dozi.

Obavezno provesti osnovnu obradu tla u jesen. Osnovna obrada tla može se provoditi i u proljeće, no ipak prednost ima jesenska osnovna obrada tla.

Sjetva je od sredine veljače do kraja ožujka u svakom slučaju sjetvu treba započeti što je moguće ranije. U travnju nije poželjno sijati. Ako je ikako moguće sjetvu obaviti tijekom do 15. ožujka. Dokazano je da ako se sije iza tog datuma prinos opada.

U našim uvjetima ne treba sijati više od 350 –400 klijavih zrna/m2. To je prema kvaliteti sjemena oko 180-190 kg/ha. Svakako da je neophodno sjetvu obaviti kvalitetno sa žitnim sijačicama i ne dozvoliti da sjeme ostane na površini ili da je posijano preduboko.

Preporučuje se slijedeća količina gnojiva, prije sjetve primjeniti  NPK 10-30-20 ili 8-26-26 u količini od 250 kg/ha ili NPK 15-15-15 u količini od 300 kg/ha ravnomjerno po površini  unijeti u tlo sjetvospremačima.

Fotografija: Wfranz/Pixabay