Papiga cvijet je poznata pod nazivom Cigansko perje odnosno svilenica. Riječ je o otpornoj gomoljastoj trajnici, koja svoje porijeklo vuče iz Sjeverne Amerike, a kod nas se najviše udomaćila u Slavoniji i Baranji uz Savu, Dravu i Dunava. Ova biljka dobila je ime po tome što njezine sjemene čahure izgledaju kao male papige, a u cvjećarnicama se najčešće koriste kao dekoracija za cvjetne aranžmane.
Kao korov raste na ruderalnim staništima, uz nasipe i uz rubove šuma. Papiga cvijet najbolje uspijeva na vlažnom tlu, ali ima mogućnost uspijevanja i u pjeskovitoj zemlji, a može narasti do 2 metra visine. Razmnožava se vegetativno ili sijanjem, ali za razmnožavanje sijanjem je potrebno puno strpljenja. Da bi biljka pustila svoje korijenje, potrebno je dvije do tri godine.. Stablo je uspravno, debelo, jednostavno, šuplje, visine jedan do dva metra, obraslo kovrčavim dlakama.
Plod je krupan, srebrno sive boje, debeo, eliptičan mješak, dužine od šest do deset cm, pokriven dlakama i čekinjastim izraštajima, sadrži veliki broj sjemenki koje su jajastog oblika, tamnosmeđe, dugačke oko jedan cm, sa čuperkom na vrhu. Svi dijelovi biljke sadrže mliječni sok. Voli pjeskovito tlo, ali uspijeva i na drugim tlima, posebice gdje ima puno sunca. Ima velike široke listove sa kratkom petljom i izraženom crvenom središnjom žilom. Cvjeta od lipnja do liatopada i ima male cvjetne stabljike sa puno malih grimizno ružičastih cvjetova.
Izuzevši njezine zanimljive sjemene čahure, cvjetovi ove biljke vrlo su interesantni pčelama i drugim kukcima. Ova vrsta cvijeta često se koristi za pravljenje meda blijedožute boje koji je vrlo ukusan, kvalitetan i zdrav. Biljka je otrovna, naročito mliječni sok iz podzemnih organa, koji u dodiru sa kožom izazivaju upalu i crvenilo.
Plod ove biljke, koji podsjeća na papigu, jestiv je ukoliko se kuha svega 30 minuta, a u Aziji se koristi kao žvakaća guma. Plod je pun vlakana, ugljikohidrata, karotena, vitamina C i bjelančevina.
